Kada govorima o stiroporu zapravo govorimo o proizvodu koji se zove EPS (Ekspandirani PoliStiren). EPS je izolacijski materijal koji se koristi kako za toplinsku tako i za zvučnu izolaciju. Najčešće se upotrebljava u građevinarstvu, makar je svoju primjenu našao i u pakiranju raznih proizvoda u raznim dijelovima industrije (prehrambena, elektrotehnička itd.). Godišnje se u Europi proizvede oko 35 milijuna m³ stiropora što je jako dobar pokazatelj široke upotrebe stiropora i razvoja svijesti o zdravijem življenju. Stiropor kao toplinski izolator grije zimi, te isto tako hladi ljeti što dovodi do velikih ušteda energije za grijanje i hlađenje koje pak imaju direktno posljedice na očuvanje okoliša. Stoga primjena stiropora u građevinarstvu ima mnogostruke prednosti jer se ulaže jednom, a štedi cijeli život.
EPS kao proizvod je prvi patentirao njemački koncern BASF još davne 1954. godine te ga je počeo proizvoditi pod zaštićenim imenom STYROPOR, koji je postao sinonim za EPS.
Stiropor, inače poznat kao *bijela izolacija* ili *bijele ploče* koristi se u građevinarstvu već preko 35 godina. Tajna tako dobrih izolacijskih svojstava stiropora krije se u njegovoj ćelijastoj strukturi. Naime u 1 m³ stiropora sadržano je 3 - 6 milijardi zatvorenih ćelija u kojima je inertan zrak - najbolji prirodni izolator koji postoji.

Većina mehaničkih svojstava ovisi o gustoći materijala. Što je materijal gušći to su i mehanička svojstva viša. Tako razlikujemo tlačnu čvrtoću koja je bitna na mjestima gdje se stiropor ugrađuje u podove, te vlačnu čvrstoću koja je bitna kada se stiropor ugrađuje u fasadne sustave. Vrlo je bitno odabrati tip stiropora ovisno o mjestu ugradnje kako bi odgovarao svojim mehaničkim svojstvima. Podaci o svim karakteristikama su prikazani u priloženoj tablici.

Maksimalna dozvoljena radna temperatura za EPS materijale, kao i za sve termoplastične materijale, ovisi o trajanju i intenzitetu opterećenja povišenom temperaturom. Ako nije pod velikim opterećenjem stiropor podnosi kratkotrajnu temperaturu do 100°C. S povećanjem gustoće stiropora povećava se i otpornost na povišene temperature, ali granična vrijednost ostaje ista. Maksimalna trajna temperatura neopterećenog stiropora iznosi 75-85°C.
Stiropor kao amorfna plastika ne pokazuje nikakve strukturalne promjene od temperature -180°C do +100°C tako da su i ekstremno niske trajne temperature moguće.
Stiropor ima izrazito malu toplinsku vodljivost. Stoga su toplinsko-izolaciona svojstva izvrsna. Toplinska vodljivost ovisi o temperaturi i gustoći. Porastom gustoće stiropora toplinska vodljivost pada (bolje izolaciono svojstvo). Kod odabira tipa stiropora bitno je ugraditi onaj odgovarajućih mehaničkih karakteristika, a zatim većom debljinom postići bolja izolacijska svojstva.

Stiropor po svom kemijskom sastavu je polimerni materijal. Kao takav je otporan u kontaktu sa većinom građevinskih materijala i u normalnim uvjetima upotrebe nema ograničenja. No postoje neka organski materijali i razrjeđivači na koje treba obratiti pozornost. Primjeri kemijskih svojstava i (ne)postojanosti je prikazan u priloženoj tablici.

S povećanjem gustoće stiropora raste i otpor difuziji vodene pare što se može vidjeti iz podataka u priloženoj tablici. S obzirom da stiropor nije topljiv u vodi niti bubri u njoj, on ne upija skoro ništa vode. I nakon što je 28 dana potopljen može upiti vode do maksimalno 3% svoga volumena (znači samo površinski). Kada se izvadi iz vode stiropor se potpuno osuši. To je iznimno važno zato jer se time minimalno pogoršavaju njegova toplinsko-izolaciona svojstva.

Pri rezanju stiropora iz blokova u ploče ili kod završene upotrebe stiropora za pakiranje i sl., stiropor se može reciklirati na mnogo načina. Najčešće se vraća u proizvodnji tako da se u određenom postotku miješa sa novim granulama stiropora pri proizvodnji blokova. Koristiti se i kao agregat pri izradi laganog *stiropor* betona, dodaje se u tlo da bi se postigla bolja prozračenost tla bez štetnih utjecaja na vodu i atmosferu i sl.

Stiropor se uglavnom označava prema klasi tlačne čvrstoće tako da npr. EPS 100 znači:
- EPS označava Ekspandirani PoliStiren (stiropor)
- 100 označava tlačnu čvrstoću u kPa

Postoji i tip EPS F (fasadni) koji se proizvodi u jednom tipu sa karakteristikama prema ETICS normi (najveća vlačna čvstoća TR 150) te EPS F PLUS (sivi fasadni) sa do 25% boljim koeficijentom toplinske provodljivosti.

Ekspandirani polistiren (EPS) kao proizvod je prvi patentirao njemački koncern BASF još davne 1954. godine i počeo  ga proizvoditi pod zaštitnim imenom STYROPOR, koji je postao sinonim za EPS. Stiropor se koristi u građevinarstvu već preko 45 godina. Odlična izolacijska svojstva stiropora proizlaze iz njegove ćelijaste strukture. Naime u jednom m³ stiropora sadržano je 3 - 6 milijardi zatvorenih ćelija u kojima je inertan zrak - najbolji prirodni izolator.

Stiropor je polimerni materijal niske nasipne gustoće, koji u svojoj strukturi sadrži 2% polistirena i 98% zraka. Zahvaljujući izvrsnoj toplinskoj izolaciji, vrlo dobri mehaničkim svojstvima, niskoj vodoupojnosti, dobroj paropropusnosti i lakoj ugradnji nalazi široku primjenu u građevinarstvu.

Osnovnu sirovinu za proizvodnju stiropora čine kuglice promjera 0,2 do 2,5 mm koje u sebi sadrže 5-7% plina pentana. Sirovina se isporučuje u kartonskim kontejnerima zapakirana u polietilenske vreće. Kontejneri se skladište u natkrivenom, suhom i prozračnom prostoru.

Proizvodnja stiropora odvija se u 6 faza.

Predekspanzija je prva faza proizvodnje stiropora. U stroju za predekspanziju sirovina dolazi u kontakt sa vodenom parom. Pentan u reakciji sa vodenom parom ekspandira i povećava kuglici volumen 30 do 50 puta. Tako proizvedene kuglice (granule) transportiraju se cjevovodom u silose za stabilizaciju.

Stabilizacija granula odvija se u silosima izrađenim od prozračnog platna. Za vrijeme odležavanja u granule difuzijom ulazi zrak koji izjednačava tlak unutar i izvan kuglice. Na taj način postiže se mehanička stabilnost kuglice koja je uvjet za daljnju preradu.

Oblikovanje (izrada blokova) odvija se u stroju koji se zove blok forma. Blok forma se puni stabiliziranim kuglicama iz silosa. Po završetku punjenja uvodi se vodena para koja u ponovnoj reakciji sa pentanom povećava volumen granula. Zbog ograničenog prostora dolazi do međusobnog stješnjavanja granula koje tako tvore kompaktnu cjelinu oblika i volumena koji je određen blok formom (blok stiropora).

Proizvedeni blokovi se transportiraju u skladište gdje su sortirani po tipovima (različite gustoće) i odležavaju radi dimenzijske stabilizacije.

Stabilizirani blokovi se odvoze u prostor za rezanje. Izrezuju se vrućim žicama na strojevima za rezanje u ploče različitih debljina i dimenzija. Dalje se dio ploča obrađuje na stroju za izradu preklopa (za fasade). Izrezane ploče pakiraju se na strojevima za pakiranje u polietilensku foliju i odvoze na skladište gotovih proizvoda. Ostaci stiropora nastali rezanjem ploča iz blokova melju se u stanici za recikliranje i u određenom postotku vraćaju u proizvodnju ili koriste kao agregat za lagani beton.

Gotovi proizvodi (paketi stiropora) se odvoze u skladište gdje su sortirani po debljini i vrsti stiropora. Svaki paket je označen sa tipom stiropora i sadrži etiketu sa svim bitnim podacima o proizvodu (tip, debljina, tehničke karakteristike, bar code i sl.). Sa skladišta se proizvodi otpremaju kupcima.